Priča o MaŠi i nakitu koji je otputovao u London

Umjetnost / slobodno vrijeme   |   Marina Mađarević  |  29.12.2017.
Priča o MaŠi i nakitu koji je otputovao u London

Mlade dame u našoj županiji, ali i one izvan nje već odavno luduju za sjajnim komadima nakita virovitičkoga (sada već prepoznatljivoga) brenda MaŠa. Kako je započelo njezino višegodišnje prijateljstvo s nakitom i sve o MaŠi ispričala nam je sama umjetnica, simpatična Maja Šajatović.

 

Prije svega, hajdemo čitateljima objasniti: tko je ili što je MaŠa?

MaŠa je kreativna tvornica koja stvara sve što jedna dama može poželjeti. Unutar tri godine otkako je mala manufaktura započela s radom stvoren je sada već prepoznatljiv brend nakita koji nose zaljubljenice u modu i modne dodatke. Unikatne i ručno rađene ogrlice, naušnice i narukvice krase dame diljem Lijepe Naše, ali i šire. MaŠa se može pohvaliti s tisućama izrađenih komada nakita, s više od 4500 fanova na Facebooku, 1400 pratitelja na Instagramu, mnogobrojnim uspješno odrađenim revijama, sajmovima i suradnjama s drugim kreativcima.

 

Kad ste se i kako počeli baviti nakitom?

Ideja se razvila sasvim slučajno i to na drugoj godini faksa. Počela sam izrađivati nakit za sebe prepravljajući već postojeće komade nakita koje godinama nisam nosila. Htjela sam od njih stvoriti nešto novo, inovativno, nešto svoje. Moje prijateljice su u tome prepoznale potencijal i dale mi ideju. Ideju da hobi pretvorim u studentski posao. Vrlo brzo sam realizirala cijelu priču, osmislila logo, pokrenula stranicu na društvenim mrežama, istražila tehnike i materijale za izradu i krenula u pustolovinu koja mi je, mogu slobodno reći, promijenila život. Vjerovala sam da će moja vizija uspjeti, ali zaista se nisam nadala da ću dogurati do ovoga gdje sam sada. Publika je prepoznala moj rad, trud i upornost i to mi je bio najveći poticaj za daljnji rad.

 

Sjećate li se možda prvoga komada nakita koji ste primili u svojemu životu, a koji je na Vas ostavio određen utisak?

Smatram da je nakit usko vezan uz modu i njezina je neizostavna nadopuna. Tako je i moje eksperimentiranje s nakitom započelo tek nakon što sam počela pokazivati zanimanje za modu i odjevne predmete. Još uvijek čuvam mapu sa skicama modnih kreacija koje sam crtala kao mala maštajući da ću jednog dana postati modna kreatorica. Život me odveo u nekom drugom smjeru, ali čuvam ih kao dokaz da je potencijal bio vidljiv još od malih nogu. Prvi komadi nakita s kojima sam imala doticaja, naravno, nisu bili moji. Redovno sam potajice posuđivala nakit od starije sestre koja je na to „šizila“. Tako to obično biva: učiš od starijih i iskusnijih, ali na njihovu štetu. Ona se također svojevremeno bavila izradom nakita od fimo-mase pa nam je kreiranje očito obiteljska crta. Osim toga, često sam dobivala poruke da „baš imam stila“. To je kod mene vidljivo u svemu što radim. U šali kažem da sve što napravim mora biti sa stilom. Za neke stvari jednostavno moraš imati „žicu“, a mislim da je to u ovom poslu taj potreban faktor X.

 

Studentica ste psihologije, a kažu da je najvažnija značajka psihologije komunikacija s drugim ljudima. S druge strane, izrada nakita poprilično je osamljen posao. Je li Vam iskustvo izrade nakita ipak pomoglo u struci? Kako sam postupak izrade djeluje na Vas?

Ne bih se složila da je izrada nakita osamljen posao. Naprotiv, kroz MaŠu sam upoznala ljude koje vjerojatno nikada ne bih, proširila krug prijatelja, poznanika i suradnika za 100 %. Odgovorno tvrdim da nakit spaja ljude. :) Preko društvenih mreža u stalnoj ste komunikaciji s ljudima tako da ovaj osamljenički dio same izrade nekada i dobro dođe. Iznimno mi je važno imati dobar odnos s klijenticama i nastojim da MaŠa ostane po tome prepoznatljiva. Ljubaznost, dogovor, topla komunikacija i suradnja ono je čemu težim u ovom poslu. Primijetila sam da se psihologija i izrada nakita zapravo jako lijepo nadopunjuju. Znanja iz psihologije nastojim primjenjivati u komunikaciji s klijenticama i unaprjeđenju poslovanja. Budući da je organizacijska psihologija područje kojim se jednog dana želim baviti, moja kreativna poslovnica poslužila mi je kao idealan teren za učenje kako jedna firma funkcionira u praksi. Osim toga ovaj posao je izgradio i mene kao osobu. Postala sam otvorenija, poduzetnija, snalažljivija i neovisnija. Kada iz ničega trudom i radom stvoriš nešto veliko i značajno naučiš prepoznati i cijeniti svoje kompetencije i mogućnosti.

 

Kad smo već kod studija: koliko su Vam studentske obveze dopuštale baviti se ovim zanimljivim hobijem?

U početku sam vrlo lako usklađivala studentske obveze i MaŠu, ali kako se količina posla iz godine u godinu povećavala, bilo mi je zaista teško pratiti taj tempo. S vremenom se navikneš da nemaš slobodnog vremena i da sve mora biti jako dobro organizirano kako bi se uspješno realiziralo. To je jedan od poslova gdje možeš raditi od 0 do 24 i još ne bi stigao sve napraviti. Jako puno koraka je potrebno da bi nastao finalan proizvod. Neka druga područja u životu sam morala staviti na čekanje, ali ne žalim jer je konačni „dobitak“ puno veći od cijene koju sam morala platiti. Iako izgleda kao vrlo opuštajući hobi, kada to postane ozbiljan posao, prestaje opuštanje i počinje stres. Stalno misliš tri koraka unaprijed, imaš sto planova u glavi, dogovaraš, pregovaraš i u neprestanoj si strci s vremenom. Nisam mislila da ću to ikada reći, ali faks mi ponekad dođe kao odmor. Uspješno sam dogurala do pete godine tako da je to najbolji dokaz da se može „hendlati“ i jedno i drugo ako to zaista voliš i ako si dovoljno uporan. Mene je ovaj posao naučio dobroj organizaciji, discipliniranosti i strpljivosti. Nema tajne formule, sve se može kad se hoće.

 

A što je s idejama za nakit? Odakle one dolaze te imate li neke uzore u svijetu mode kad je o nakitu riječ?

Ideje dolaze iz moje glave i ne opterećujem se previše modnim trendovima i ikonama. Nakit nastaje najčešće spontano i odraz je mene i mog stila. Nastojim da svaki komad bude elegantan, profinjen i skladan jer je to ono čemu težim i u privatnom životu.

 

Postoje li komadi nakita čije je stvaranje bilo izazov za Vas?

Prvenstveno je bio izazov usavršiti tehniku izrade. Na prvu se čini vrlo jednostavno, ali kada uđeš u taj posao shvatiš koliko je potrebno spretnosti, preciznosti, kreativnog razmišljanja i elemenata graditeljstva. Primjećujem da je napredak vidljiv iz godine u godinu kako u tehnici i izvedbi, tako i u vrsti korištenih materijala. To su te tajne zanata koje se stječu s godinama i iskustvom. Tijekom trogodišnjeg rada sam, osim nakita, imala priliku ukrašavati i odjevne predmete. Tako su se tu našle kape, torbe i cipele za jednu mladenku. Sjećam se da mi je to bio baš izazov. U dogovoru s klijenticom stvorila sam viziju onoga što želimo postići, ali konačan proizvod nas je zaista oduševio. Stvoreno je nešto novo, inovativno i posebno. Uvijek me razvesele narudžbe za djevojačke i uživam raditi trakice i cvjetne rajfiće za buduće mladenke.

 

Kažu da je prava sreća voljeti ono što radite. U Vašem su slučaju i ljubav i sreća neosporive. Ipak, možete li nam reći što izaziva najveću sreću prilikom izrade svakoga novoga komada?

Najveća sreća su zadovoljne klijentice. Nema ništa ljepše nego vidjeti da je tvoj rad nekoga usrećio, oduševio, iznenadio… Kada netko cijeni uloženi trud i viziju, to je najljepši poklon koji možete dobiti. Svaki put kada nekome predam ili pošaljem MaŠice osjećam se ponosno, sretno i zadovoljno jer dio mene odlazi nekome koga najčešće ni ne poznajem. Zabavno, dinamično i nepredvidljivo... Ukratko, to je ono što mene čini sretnom u ovom poslu.

 

Ostvarili ste i neke značajne rezultate izvan Hrvatske. O Vama govore čak i strane blogerice. Znači li to da MaŠu očekuje i inozemna karijera?

Posebno su mi drage suradnje s domaćim, ali i stranim blogericama i kreativcima. Uvijek napominjem da moramo udružiti snage jer imamo toliko potencijala za stvaranje dobre i inovativne priče. Istina je, o MaŠicama se pročulo i do dalekog Londona i na tu suradnju sam osobito ponosna. Ipak, za sada se ne planiram širiti na inozemno tržište, ali u ovoj branši vrijedi pravilo „nikad ne reci nikad“ tako da ćemo možda uskoro moje radove gledati i na crvenom tepihu. Voljela bih jednog dana imati vlastiti showroom i cijelu priču podignuti na jednu višu razinu, ali o tim planovima mogu razmišljati tek kad završim fakultet i stupim na tržište rada.

 

Što možemo očekivati od MaŠe u proljetnoj sezoni? Postoje li već planovi i ideje ili ćemo još neko vrijeme morati nestrpljivo očekivati novu kolekciju?

Trenutno sam još uvijek u zimskoj kolekciji tako da nisam stigla razraditi plan za nadolazeću sezonu, ali ideja se najčešće rodi nenadano i spontano pa se ne brinem da neću ponuditi nešto novo i drugačije. Ono što je već svakako u pripremi i samo čeka pravo vrijeme za lansiranje su dogovorene suradnje s drugim poduzetnicama koje izrađuju modne dodatke, ali ne smijem otkrivati previše. Plan za sada je tjedan dana odmora od prenaporne godine koja je iza mene. Moram napuniti baterije i skupiti ideje za nove projekte. :)

 

Maji želimo kvalitetan odmor kako bi nas što prije iznenadila novim čudesima iz svoje kućne manufakture te se nadamo da će već u 2018. godini njezini komadi nakita krasiti dame širom svijeta (a skromno ćemo joj poželjeti i kakav crveni tepih, primjerice dodjelu Oscara).

 

fotografije: Maja Šajatović

Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića.